NI TRAGA VIŠE STVARNOME GRADU
...svaki prognan, a da mnogi i sam ne zna, nosi u sebi jedan njegov dio, velik kao mlinski kamen ili zrnce prašine, što stalno u njemu šumi, zove na obalu Dunava, gdje će jednom grad, sastavljen od kristalnih komadića, ponovno sjati u noći slobodnoga Srijema.
(Slavko Mihalić, Progonstvo Iloka)
GODINA 1991.
VUKOVAR
Početak oružanog napada na područje Vukovara zbio se 2. svibnja 1991. godine kada je u Borovu Selu ubijeno 12 hrvatskih policajaca. Napad na Vukovar započeo je 24. kolovoza 1991. godine i od tada je grad tri mjeseca bio u potpunom okruženju. Dana 18. studenoga 1991. grad je vojno okupiran. Nesrpsko stanovništvo (oko 22.000 ljudi) protjerano je iz grada, a više od 6.000 Vukovaraca odvedeno je u brojne logore u Srbiji, gdje su pretrpjeli teška zlostavljanja, a mnogi se nisu vratili. Grad je 1991. razoren.
OVČARA
Ovčara leži pet kilometara jugoistočno od Vukovara, a primjer za kategoriju masovnih grobnica nastalih pokopom posmrtnih ostataka ratnih zatočenika i nasilno odvedenih civila u neposrednoj blizini ili na samom mjestu njihova pogubljenja. Tu je 20. studenoga 1991.g. ubijeno 200 ljudi, nesrpske nacionalnosti. Radi se o osobama odvedenim iz Vukovarske bolnice 18. studenoga 1991.g. među kojima su bili ranjenici, civili i bolničko osoblje. Te su osobe potom masakrirane, čime je prekršeno međunarodno humanitarno pravo i učinjen zločin protiv čovječnosti.
MEMORIJALNO GROBLJE žrtvama iz Domovinskog rata
Nalazi se na istočnom prilazu gradu, južno od ceste prema Sotinu i Iloku. Ovdje, na Novom groblju je najveća masovna grobnica u Europi nakon II. svjetskog rata. Ekshumirano je 938 tijela i na tom mjestu je postavljeno 938 bijelih križeva. U središnjem dijelu groblja, 5. kolovoza 2000.g. postavljen je spomenik čiji je autor gđa. Đurđa Ostoja. Spomenik je rađen od patinirane bronce, visok je četiri metra, a u sredini je "zračni" križ i vječni plamen.
BOLNICA VUKOVAR - MJESTO SJEĆANJA
Za vrijeme opsade Vukovara (25. - 18.11.1991.) gradska bolnica postala je vojna bolnica. Sustavno je bombardirana i uništavana od strane agresora. Postav je nastao u sjećanje na te herojske dane u podrumskim hodnicima i protuatomskom skloništu prijeratnog bolničkog kompleksa. Mjesto prepuno osakaćene djece, žena i muškaraca svih uzrasta. Mjesto gdje je život započinjao i završavao na udaljenosti od nekoliko metara. Simbol hrvatske nezavisnosti i slobode.
POKOLJ U TOVARNIKU
Tovarnik se našao na putu srpskih tenkova koji su krenuli prema Vukovaru. Nakon što je agresor ušao u Tovarnik, slijedila je osveta. Dana 22. rujna JNA ubila je 68 mještana Tovarnika. Nesrpsko stanovništvo su protjerali. Preostali Hrvati u Tovarniku koji nisu ubijeni, uglavnom starci i žene, morali su nositi bijele trake kao znak da su hrvatske nacionalnosti. Istim su znakom obilježene i njihove kuće. Poslije okupacije sela mnogo je ljudi mučeno i barbarski ubijeno, žene su silovane, veliki broj mještana odveden je u srpske koncentracijske logore, mnoge kuće porušene su i spaljene. Ovo su su počinile velikosrpske postrojbe za vrijeme Domovinskoga rata i za taj zločin nitko nije odgovarao. Kroz kuću-logor prošlo je najmanje 300 hrvatskih branitelja i civila. Ubijeni su i bačeni u masovnu grobnicu. Nakon povratka iz progonstva 1997. godine, iz masovne grobnice ekshumirane su 53 tovarničke žrtve. Još uvijek se traga za četvoricom Tovarčanina.
MASAKR U LOVASU
U razdoblju od 10. do 18. listopada 1991. godine, ubijeno je 70 hrvatskih civila. Pokolj je započeo dva dana nakon proglašenja hrvatske neovisnosti, a trajao je punih 8 dana, sve do krvavog finala kada su zarobljeni civili, 18. listopada, natjerani u minsko polje poslije čega je na njih otvorena vatra. Dana 2. lipnja 1997. godine započela ekshumacija na području Lovasa od strane stručnjaka UN-a i u jednoj je masovnoj grobnici otkriveno 68 leševa, uz još 10 u pojedinačnim grobištima. Zločin u Lovasu bio je i dijelom optužnica podignutih pred MKSJ protiv Slobodana Miloševića i Gorana Hadžića, ali nažalost ni jedan od njih nije dočekao pravomoćnu presudu.
PROGONSTVO U ILOKU
Nakon što je 10. listopada izvršen pokolj 25 civila u Lovasu, Iloku je 12. listopada dan ultimatum da okupatorskoj Jugoslavenskoj narodnoj armiji preda oružje. Dana 13. listopada na referendumu se za progonstvo izjasnilo 73 % građana, umjesto za život pod okupatorskom armijom. Dan kasnije u Šidu je potpisan „Sporazum o uvjetima progonstva stanovnika Iloka i susjednih mjesta“, uz negodovanje hrvatske strane jer je u sporazum uvrštena stavka o predaji oružja srpskoj vojsci. Dana 17. listopada 1991. godine mještani Iloka, kao i mještani okolnih mjesta koji su utočište pronašli u mjestu, bili su primorani napustiti svoje domove i krenuti u nepoznato. Dana 18. listopada se spremao napad na Ilok. Da Iločani nisu otišli, Ilok bi bio klaonica te bi bilo više žrtava nego u Vukovaru jer su u njemu bili mještani iz svih okolnih sela. Nakon što je prognanička kolona izašla iz Iloka, lice Iloka izmijenjeno je iz temelja. Ušle su postrojbe JNA u grad, a pod njihovom zaštitom poslije su došle i najekstremnije skupine iz Srbije. Grad je napustilo oko 10 000 stanovnika. Oni koji su odlučili ostati, njih oko 1 200, šest godina živjeli su pod okupacijom. Povratak prognanika bio je moguć tek nakon potpisivanja Erdutskog sporazuma i mirne reintegracije, tako su se prvi povratnici počeli vraćati tek 1997. godine.
VINKOVCI - NEPOKORENI GRAD NA VRATIMA HRVATSKE
Grad je bombardiran 12. rujna zbog bijega 30 rezervista Jugoslavenske armije. Potom je uslijedio ultimatum - Vinkovcima je obećan pakao ako ne vrate rezerviste 12. rujna do 18 sati. Prve detonacije čule su se istoga dana u18 sati i 7 minuta. Vinkovci su u ovom postupku okupatorske vojske pretrpjeli neviđeno razaranje, grad je tijekom te noći stravično granatiran, izgledao je postapokaliptično, a rijetke pauze između detonacija popunjavale su rafalne paljbe iz lakog naoružanja. Zahvaljujući pravovremenoj reakciji kriznog stožera za obranu grada i zapovjedništva obrane grada, svi su se Vinkovčani na vrijeme sklonili. U noći sa 16. na 17. rujna 1991. agresorskim je projektilima zapaljena knjižnica u Vinkovcima u kojoj je izgorjelo 85.000 knjiga, među kojima i kompletna rukopisna ostavština Josipa Kozarca. Gradska knjižnica i čitaonica Vinkovci jedan od simbola razaranja i uništenja, ona je dokaz kako nisu samo ciljali na ljudske živote, već i najvažnija kulturna obilježja i kulturne ustanove. Nevjerojatan je podatak da je na okupiranom dijelu bivše općine Vinkovci u jesen 1991. bila najveća koncentracija oklopa JNA: 320 tenkova i 250 borbenih vozila.
DVANAEST NASLOVA O DOMOVINSKOM RATU
HOTEL ZAGORJE
Ivana Simić Bodrožić
CRNI KAPUT
Tanja Belobrajdić
PRIČE IZ VUKOVARA
Siniša Glavašević
91,6 MHZ - GLASOM PROTIV TOPOVA
Alenka Mirković
ŠAPUDL, I ŠTO JE BILO POSLIJE
Pavao Pavličić
OD KALVARIJE DO PAKLA
Dragutin Antunović
SJENE PROŠLOSTI
Darko Ropac
KRATKI IZLET : ZAPISI IZ DOMOVINSKOG RATA
Ratko Cvetnić
OVCE OD GIPSA
Jurica Pavičić
JEBO SAD HILJADU DINARA
Boris Dežulović
KAD MAGLE STANU
Josip Mlakić
PREŽIVIO SAM VUKOVAR I OVČARU
Vilim Karlović